Godine 1963. , kada je meni bilo četrnaest godina, preselili smo iz Višegrada u Sarajevo. Dvije godine (1961) prije toga, u Višegradu mi je moj drug i komšija Mehmedalija (Meša) Šeta, rekao kako će doći do svjetskog rata. Bila je to godina kada je zbog Kubanske krize svijet za dlaku izbjegao atomski rat. Kenedi…
Rijetko je ko, dok sam ja bio mali, imao razvedenu vodu po kućama. Naša kuća je bila najveća u Novoj Mahali, i imala je razvedenu i vodu i kanalizaciju, ali mi se čini da je vrlo rijetko bilo vode, iz kog razloga, ne znam ni sam. U Višegradu je neka vlast, možda austrijska ili ona…
Bez auta sam, ali nije mi ni mrsko. Lijepo je jesenje predvečerje, ustvari već je mrak. Volim se ja provozati trolejbusom kad nije špica, od Jezera pa sve do Mojmila. Obično ima mjesta da se sjede, a bude i interesantnog svijeta u troli. Međutim kad sam došao kod okretnice na Jezeru, vidim neki je zastoj,…
Moramo ići u Višegrad, brat i ja. Nekim poslom, zaostalim od vremena nekadašnjeg življenja u ovome gradu. Nisam mislio da ću, nakon onih strašnih događaja i pogroma bošnjačkog stanovništva, ikada više vidjeti grad u kome sam proveo trinaest prvih godina života. Lijepo je vrijeme, istina pretoplo. Napuštamo Kanton Sarajevo, veliki pano nas obavještava da ulazimo u…
Jesen je počinjala rođendanom moje majke, 21-og septembra. Prije toga, na tri dana, je bio rođendan njenog unuka Emira. Nema više ni nane ni unuka. Oboje su poginuli ni krivi ni dužni. Nanu je na ulici udarilo auto, njenog unuka, moga sestrića, je nekoliko godina kasnije pogodila zločinačka granata na Markalama. Unuk je bio naslijedio…
Ne sjećam se tačno koja bi to godina mogla biti, 1956., ili sedma možda. U kuću je stigao radio. Otac se peo uz stepenice i slavodobitno nosio ispred sebe skupi aparat. Za njim su isli ostali. Otvaranju paketa je prisustvovala cijela familija. U paketu je bila drvena kutija, oblijepljena sjajnim braon furnirom. Radio, radio je…
Ima jedna ulica, počinje ona preko puta Vijećnice, i penje se ka Bistriku. Završava se pred stepenicama koje su prije vodile do početne stanice žičare za Trebević. Ulica je dio moga djetinjstva, jer sam mnogo dana i noći proveo u kući moje tetke Feride Ljubunčić. Dolaskom partizana ulica je preimenovana u ulicu Dimitrija Tucovića, a…
Dvospratni busevi u Sarajevu su bili zelene boje, ne kao ovi crveni koji voze po Londonu Sarajevo je negdje sredinom pedesetih godina dobilo londonske dvospratne autobuse. Bili su to autobusi u drugom životnom dobu, koje su Englezi zamjenjivali, pa sad ne znam jesu li nam poklanjali ili smo morali nešto platiti. Tada još nije bilo…
Od Đubovca je Rzav pravio brzak sve do ulaza u Višegrad, a ispod Stupa se je utišao, ispod vrba se sasvim umirio. To mjesto smo zvali Splatica, i bilo je najzgodnije za kupanje. Bilo je stijena za skakanje, i mjesta za skrivanje pod vodom. Moglo se tu i voziti na gumenim šlaufovima ili u drvenim…
U Višegrad su dolazili doktori iz Srbije. Bili bi tu godinu dvije, neko i duže, a onda odlazili. Od doktora iz Bosne sjećam se jedino da je bio neko vrijeme doktor Kundurović. Najviše se od svih zadržao doktor Blagoje Arsenijević. Bio je, mislim, iz Kragujevca. Mogao je imati nekih trideset pet godina, imao je suprugu…