Dvospratnjaci

Citytrip Londen Dvospratni busevi u Sarajevu su bili zelene boje, ne kao ovi crveni koji voze po Londonu

Sarajevo je negdje  sredinom pedesetih godina dobilo londonske dvospratne autobuse. Bili su to autobusi u drugom životnom dobu, koje su Englezi zamjenjivali, pa sad ne znam jesu li nam poklanjali ili smo morali nešto platiti. Tada još nije bilo tramvajske pruge do Ilidže, pa su autobusi čini mi se prvo vozili na Ilidžu. Išli su starom cestom, koja i sada postoji, ide pored fabrike žice i kroz Stup pored katoličke crkve i Hladnjače i klaonice. Cesta nije bila asfaltirana, nego pokockana granitnim kockama, a saobraćaj se odvijao dvosmjerno.

Autobusi su za Ilidžu polazili sa Marijin Dvora, zapravo sa mjesta gdje su nekad polazili vozovi uskom prugom na Ilidžu. To je mjesto bilo na mjestu gdje je danas zgrada zajedničkih organizacija BiH, tačnije stepenice ispred zgrade, odnosno ono mjesto gdje su mjesecima protestvovali poljoprivrednici u razapetim šatorima. Na mjestu sadašbnjeg nebodera bivše vlade SRBiH je bio park. Tu je bila, koliko se sjećam, i originalna tabla autobuska stanice iz Londona, uz izražavanje zahvalnosti londoncima na poklonjenim autobusima. Na Ilidži je stanica bila ispred hotela “Bosna”, zapravo autobusi su se okretali kod onih rimskih iskopina blizu zgrade opštine. Nedaleko odatle je bila ljetna bašta sa muzikom za ples.

Ja sam bio mali i išao sam na Ilidžu sa mamom i tetkom. Volio sam da se popnem na sprat i da sjedem na prvo sjedište. Onda sam imao utisak da vozim autobus.

Izgradnjom Grbavice “poradili” su autobusi i za Grbavicu. Tako je linija 11 išla na Grbavicu I Lenjinovom ulicom, do današnje pijace i tu se autobus vraćao u grad, Zagrebačkom.Za Grbavicu II je negdje od 1965. proradila linija 12 koja je išla ulicom Đure Salaja, okretala pored “Strojorada” do Željinog, prije zapravo igrališta okretala i ulicom Rave Janković i Marijana Baruna, vraćala se do Lenjinove i pijace na Grbavici jedan, odakle je išla isto kao i  linija 11. Oba autobusa su išla do Doma Armije, tu su se okretali pored samog Doma.  Tu je i bila početna stanica u gradu, kod Umjetničke galerije.

Sarajevski londonci su bili negdje do sredine sedamdesetih, kada ih zamjenjuju novi domaći autobusi FAP iz Priboja. Nešto prije je produžena i proširena tramvajska pruga za Ilidžu, pa autobusi nisu više morali ići do Ilidže. Tek poslije su, sredinom osamdesetih, linije za Grbavicu zamijenjene trolejbusima.  

   

reuw
Omijene knjige :Starac i more, Kome zvona zvone i Prohujalo sa vihorom

5 komentara

  1. Tacno je da su vozovi uske pruge polazili sa Nove stanice, kod poste. Odatle su isli kada je otvorena Nova stanica iza rata(Sarajevo Novo),pa je dogradjen mozda kiloemtar-dva pruge od stare stanice(Sarajevo) . Ranije su isli sa Stare stanice (Sarajevo), i za Visegrad i za Mostar, i to je bila jedina stanica, koju je napravila Austrija.Prije toga je bila pruga za Ilidzu koja je polazila sa Marijin Dvora, sa opisanog mjesta.

  2. londonski ‘dvospratnjaci’ marke Leyland, koje je bajdalije dobio gradonacelnik Ljubo Kojo, su i u sarajevu bili u pocetku crvene boje. a medju autobuskim stajalistima ‘dvospratnjaka’ za ilidzu treba pomenuti i ono koje se nalazilo u ulici avde hume, uz bocnu stranu privrednog suda. london je poklonio te autobuse sarajevu nakon sto su ovi poderali 150000 km a u sarajevu su oni nagurali svoju kilometrazu na 1.5 miliona km, svaki. naizgled su bili nestabilni (iako se nikada nijedan nije prevrnuo) a najveca kavara je bila njihovo naginjanje prilikom ostrog skretanja s obale u kulovica ulicu izmedju poste i kazalista a na putu ka hopa stanici kod doma jna, tacnije uz galeriju roman petrovic.
    slicno autobusu londoncu, u usa isluzeni tramvaj vasingtonac je takodjer bio poklon sarajevu. taj je tram imao nevjerovatno kvalitetno grijanje pa se nikome zimi nije iz njega izlazilo na sarajevsku studen. elem, bilo pa proslo i sad se samo spominjalo.

Komentariši